Cilj ovog poglavlja je prenošenje svih detalja iz najpovjerljivijeg izvora koji su u vezi sa proteklim životom Isaa i njegovim ponovnim dolaskom na Zemlju. Ovaj izvor je Kur’an, koji, naravno, nije doživljavao nikakva iskrivljavanja i promjene i za kojeg je Allah rekao “…Njegove riječi niko ne može promijeniti…” (Al-An’am, 115). Kur’an je jedina knjiga iz koje možemo dobiti kategorična saznanja o činjenicama i o svim pitanjima. A u Kur’anu su saopćene mnoge faze iz života Isaa; od rođenja do uzdizanja Allahu od njegovog ponovnog dolaska na Zemlju do stvarne smrti.
Isa je Božiji poslanik koji je na Zemlji živio prije oko 2000 godina, kojeg je Allah učinio odabranim i na ovom i na budućem svijetu. Unatoč tome što je vjera koju je on donio imenom prisutna na Zemlji, u biti je ona doživjela nekoliko degeneracija i udaljena od originala. Imenom je također prisutna i Knjiga koju je od Allaha dobio putem vahja, ali njezin original ne postoji.
Kršćanski izvori doživjeli su različita iskrivljavanja i mijenjanja teksta. Prema tome, nemoguće je da danas istinske podatke u vezi sa Isaom dobijemo iz ovih izvora.
Jedini izvor preko kojeg možemo doći do istine i kategoričnih činjenica u vezi sa Isaom je Kur’an, za koji je Allah obećao da će ga čuvati do Sudnjeg dana. U Kur’anu se govori o Isaovom rođenju i životu, iznose se događaji sa kojima se susretao u toku života, stanju ljudi iz njegovog okruženja i o još nizu drugih tema. Čak se iznosi i kakav je bio život Isaove majke, hazreti Merjeme, prije nego što je on došao na svijet, kako je na čudotvoran način zatrudnila, kako se porodila i kakvim reakcijama je bila izložena zbog toga - sve je to saopćeno kur’anskim ajetima. Štaviše, Allah nam je saopćio da će u ahir-i zemanu Isa ponovo doći na Zemlju. U ovom poglavlju iznijet ćemo podatke o Isau koji se nalaze u Kur’anu.
Rođenje i odgoj hazreti Merjeme
Merjema, koja je odabrana radi donošenja na svijet Isaa rođena je u jednom vremenu kada je vladao nered i kada su sve svoje nade jevreji polagali u dolazak Mesiha (Spasitelja). Merjema, koja uopće nije znala da predstavlja fokus svih očekivanja sinova Israilovih, specijalno je, od strane Allaha odabrana i odgojena za ovu uzvišenu dužnost. Potjecala je iz Imranove porodice, loze koju je Allah učinio superiornijom nad ostalim svijetom.
Imranova porodica je čvrsto vjerovala u Allaha u svakom svom poslu usmjeravala se i okretala prema Njemu, pedantno je čuvala granice koje je On uspostavio i po ovim odlikama bila čuvena u okolini. Kada je saznala da je zatrudnila Merjemom, Imranova žena odmah je učinila dovu Allahu i zavjetovala Mu se na službu budućeg djeteta. Ovo pitanje u Kur’anu je saopćeno na slijedeći način:
Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!” Poslije ona, kada je rodi, reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko”- a Allah dobro zna šta je rodila - “a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana” (Ali ‘Imran, 35-36). Kada je hazreti Merjem došla na svijet, ponašanje Imranove žene bilo je opet usmjereno ka postizanju Allahovog zadovoljstva. Predala se Allahu radi zaštite od šejtanskog zla i Merjeme, a i loze koja će se izroditi od nje. Allah prihvatio je ovo iskreno predanje Imranove žene i, kao odgovor na njenu dovu, njenom djetetu podario jednu veoma superiornu narav i moral. Kur’anskim ajetom “I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja…” (Ali ‘Imran, 37) posebno je skrenuta pažnja na Merjemin brižni i profinjeni odgoj pod Allahovom zaštitom.
Tokom odgajanja hazreti Merjeme, Zekerijja uočio je da se ona razlikuje i da je superiornija od ostalih. Allah ju je obdario mnogobrojnim blagodatima koje su je izdvajale od ostalih. Ova činjenica je na slijedeći način objašnjena u Kur’anu:
…Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, Merjema?” - on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke” (Ali ‘Imran, 37).
Kao što je superiornom nad ostalim svijetom učinio Imranovu porodicu, Allah je i hazreti Merjemu, koja je pripadala ovoj porodici, odabrao, čistom stvorio i učinio je boljom od svih ostalih žena na svijetu. Ova njena superiornost se na slijedeći način saopćava u Kur’anu:
I kada meleki rekoše: “O, Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. O, Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji namaz obavljaju i ti obavljaj!” (Ali ‘Imran, 42-43). U zajednici u kojoj je živjela, Merjema je bila, kao i njena porodica, osoba poznata po svojoj privrženosti i iskrenosti prema Allahu A najpoznatija njena odlika bila je njena čednost, odnosno to što je “nevinost svoju sačuvala”. Ovo pitanje se na slijedeći način spominje u kur’anskom poglavlju At-Tahrim: Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i u Knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u namazu bila (At- Tahrim, 12).
Isaovo rođenje bez oca
Jedna od najvećih mudžiza u vezi sa Isaom je način na koji ga je njegova majka zanijela. U Kur’anu se o ovom pitanju iznosi niz detalja. Džebrilovom ukazivanje hz. Merjemi se na slijedeći način saopćava u suri Maryam:
I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca (Maryam, 16-17). Kao što je saopćeno u navedenim ajetima, hazreti Merjema se u jednom periodu povukla na istočnu stranu i tu provela jedan dio svog života. U ovom periodu joj se Džibril ukazao u obliku savršenog muškarca. Druga bitna činjenica na koju se skreće pažnja u Kur’anu je Merjemino čedno ponašanje i izraženi strah od Allaha Prve riječi koje je Merjem izgovorila kada je ugledala Džibrila bile su slijedeće: “Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!”
- uzviknu ona (Maryam, 18). Džibril joj se predstavio, rekao da je on samo izaslanik poslan od strane Allaha i da joj dolazi sa radosnom viješću od Njega. U Kur’anu se na slijedeći način saopćava odgovor koji je dao Džibril:
“A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” - reče on - “da ti poklonim dječaka čista!” (Maryam, 19). A kada meleki rekoše: “O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih (Ali ‘Imran, 45).
Merjema, koja je primila ovu radosnu vijest, postavila je slijedeće pitanje Džibrilu kako bi shvatila kako će moći dobiti dijete kada je nijedan muškarac nije dodirnuo:
“Kako ću imati dječaka” - reče ona - “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica?!” “To je tako!” - reče on. “Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!” I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje (Maryam, 20-22).
Ona reče: “Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?” - “Eto tako”, - reče, - “Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne: ‘Budi!’ - i ono bude” (Ali ‘Imran, 47). Kao što se vidi u navedenim ajetima, Džibril je Merjemi saopćio radosnu vijest da je trudna i obavijestio je da ’‘kada Allah nešto odluči, On samo za to rekne: ‘Budi!’ - i ono bude’’. Merjemu nije dotakla nijedna ljudska ruka, dakle Isa je na Svijet došao bez oca, neovisno, dakle, od dunjalučkih povoda. To je samo jedna od mudžiza koje je tokom cijelog svog dunjalučkog života doživljavao Isa i koje će doživljavati u periodu ponovnog povratka.
Nakon što joj je Džibril saopćio radosnu vijest da je trudna, hazreti Merjema se povukla u osamu daleko od drugih. I u ovom periodu ju je Allah podržao i uzeo pod Svoju zaštitu. Allah joj je stvorio sve moguće pogodnosti i podršku, i sa psihološkog, a i sa fizičkog aspekta, koja joj je potrebna u toku trudnoće. Sklanjajući je na osamljeno mjesto, onemogućio je i svakojake neprilike, i materijalne i duhovne, koje bi joj mogli zadati oni koji ne mogu shvatiti njeno stanje.
Isa je kod Allaha jedna riječ
Allah u Kur’anu skreće pažnju da je Isa od svog rođenja do uzdizanja, u svakom pogledu pokazivao velike razlike od ostalih ljudi. Prije svega, Isa rođen je uz pomoć stvaranja na jedan neuobičajen način: na svijet je došao bez oca. Prije njegovog rođenja, Allah je njegovoj majci, hazreti Merjemi, putem meleka saopćio niz njegovih odlika i da je ljudima poslat kao Mesih (Spasitelj). Jedna od ovih odabranih Isaovih odlika je i ta da on predstavlja “Riječ Allahovu”:
Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega… (An-Nisa’, 171).
A kada meleki rekoše: “O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih (Ali ‘Imran, 45).
Formulacija “Allahova Riječ” u Kur’anu je korištena jedino za Isaa Dok još nije došao na svijet, Allah je saopćio njegovo ime. Generalno, ljudima imena nadijevaju njihove porodice. Međutim, situacija u vezi sa Isaom je drugačija; kao jednu svoju Riječ, Allah je Isau dao ime “Isa Mesih”. Ovo je jedan sasvim očit izraz da je, za razliku od svih ostalih, Isa stvoren jednim drugačijim stvaranjem.
Upravo, kao i rođenje, mudžize koje je pokazao u toku života i uzdizanje Allahu također su izraz ove njegove različitosti.
Isaovo rođenje
Kao što je poznato, porod je veoma naporan, a, isto tako, i događaj koji zahtijeva veliku kontrolu. Veoma je teško da u jednom takvom životnom događaju žena može uspjeti sama, bez medicinske kontrole i iskusnog pomoćnika. Međutim, hazreti Merjema, koja u ovome nije imala nikakvo iskustvo, zahvaljujući povjerenju i privrženosti Allahu ovaj težak posao uspjela je obaviti sama.
Dok je bila u velikim porođajnim bolovima, Allah joj je pomogao putem nadahnuća. Saopćavajući joj sve što je potrebno učiniti u ovim teškim trenucima, Allah joj osigurao porod na najlakši način i pod najboljim okolnostima. A to je velika blagodat kojom je Allah obdario hazreti Merjemu.
I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” - uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti” (Maryam, 23- 26).
Isaov govor u bešici
A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo (Al-Anbiya’, 91). Jedan od događaja koje je Allah učinio kao iskušenje Merjeminom narodu je Isaovo rođenje. Ovo rođenje, koje se ostvarilo na neuobičajen način, postalo je svojevrstan Allahov ispit i za hazreti Merjemu, a i za njen narod. U biti, način Isaovog dolaska na svijet jedna je mudžiza koju je Allah pokazao radi pozivanja ljudi u vjeru i jedan od najočitijih dokaza Allahovog postojanja. Međutim, njen narod to nije mogao shvatiti i iznijeli su određena neutemeljena podozrenja o Merjemi. Ovo pitanje se na slijedeći način ističe u Kur’anu: I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. “O, Merjemo,” - rekoše oni - “učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica!”
(Maryam, 27-28). Kao što se i saopćava u navedenim ajetima, kada je, zajedno sa Isaom, iz mjesta na kome se osamila došla svom narodu, hazreti Merjemi nije pružena nikakva prilika za objašnjenje. Govoreći da je počinila zbunjujuće i sramno djelo, narod je protiv nje iznio niz ružnih optužbi, koje su zasnovane jedino na pretpostavkama i sumnjama. Međutim, pripadnici tog naroda, koji ju je optuživao, poznavali su hazreti Merjemu od samog njenog rođenja i veoma su dobro znali koliko su i hazreti Merjema i njena porodica Imran pobožni i odani Bogu.
Što se tiče hazreti Merjeme, ona je, u biti, stavljana na kušnju ovim ružnim optužbama i klevetama. Dok je sasvim očito da ovakvom djelu neće pribjeći osoba koja je krajnje čedna i izuzetno privržena svome Stvoritelju, gledanje na nju kao da je počinila loše djelo za nju je bilo iskušenje od strane Allaha Od samog rođenja hazreti Merjema je uvijek bila potpomagana od strane Allaha koji je sve njene poslove izveo na hajr. Znala je da ne smije zaboraviti da se sve dešava Božijom voljom i da će je opet Allah spasiti od ovih neosnovanih optužbi.
Upravo Allah je i u ovoj situaciji osigurao olakšanje hazreti Merjemi i nadahnuo je postom govora, odnosno šutnjom. Allah joj je saopćio da šuti kada njen narod htjedne pričati sa njom i da pokaže na Isaa onima koji joj se približe sa optužbama. Na taj način, olakšicom koju joj je pružio Allah hazreti Merjema je bila udaljena od priče koja bi joj mogla prirediti nevolje. Osoba koja je na najbolji način mogla dati najispravnije odgovore na pitanja koja su stizala od naroda bio je Isa. Kada je hazreti Merjemi saopćio radosnu vijest o rađanju Isaa, Allah je saopćio i da će on progovoriti dok još bude u bešici:
On će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit će čestit (Ali ‘Imran, 46). Na taj način Allah je veoma olakšao Merjemin posao i učinio je da narod iz Isaovih usta čuje najispravnije saopćenje koje su očekivali. Allahovim stvaranjem jednog ovakvog čudotvornog okruženja bila je osujećena klopka koju je za hazreti Merjemi bio pripremio njen narod. Ovo pitanje se na slijedeći način spominje u Kur’anu: A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?” - rekoše. “Ja sam Allahov rob” - ono reče - “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da, dok sam živ, namaz obavljam i sadaku udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!” (Maryam, 29-33). Nesumnjivo, to što je dijete u bešici u stanju besprijekorno pričati velika je mudžiza. Štaviše, zbunjujuće je i to što je, odmah nakon rođenja, Isa znao ono što jedno dijete nikako ne može znati. Ovom situacijom na jedan sasvim jasan način stavljeno je do znanja da se nalaze suočeni sa jednom vanrednom činjenicom. Svi ovi čudotvorni događaji kategorički su ukazivali na činjenicu da je ovo dijete, koje je još u bešici, poslanik Allaha Eto, kao odgovor na hazreti Merjeminu predanost Allahu i bogobojazan pristup svim događajima sa kojima se susretala, Allah joj je osigurao olakšicu. Pokazivanjem jedne velike mudžize, koja je zapanjila cijeli narod, dao je kategoričan odgovor na klevete kojima ju je njen narod htio okaljati. Međutim, onima koji su, unatoč ovom čudotvornom događaju, nastavili sa iznošenjem teških kleveta protiv hazreti Merjeme Allah saopćio je veliku kaznu. Govoreći o hrđavim djelima sinova Israilovih, 161. ajet kur’anske sure An-Nisa’ Allah završava slijedećim riječima:
…A za nevjernike među njima Mi smo kaznu bolnu pripremili (An-Nisa’, 161).
Mudžize Isaa
Prva od veoma različitih Isaovih mudžiza koje se spominju u Kur’anu bila je njegov neuobičajeni dolazak na svijet, odnosno neposjedovanje oca, a potom njegov govor u bešici i saopćenje da će biti pejgamber. Zapravo, ove dvije mudžize su na sasvim jasan način dokazivale Isaovu izvanrednost - pošto je veoma mudro pričanje djeteta odmah nakon rođenja moguće jedino uz pomoć Allahove mudžize:
Kad Allah rekne: “O, Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio… (Al-Ma’ida, 110). Mudžize koje se u Kur’anu iznose, a koje su u vezi sa Isaom su slijedeće:
…i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: “Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravit ću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnut ću u nju, i bit će, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit ću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavat ću mrtve, voljom Allahovom, i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete (Ali ‘Imran, 49).
Unatoč svih ovih izvanrednih događaja i činjenica, jedan dio njegovog naroda ostao je istrajan u svom nevjerovanju i negiranju Boga. Govoreći da ono što Isa radi nije ništa drugo do “majstorske čarolije”, optužili su ga za vračanje.
Isaovo poslanstvo i poteškoće na koje je nailazio
Period u kojem je poslat Isa bio je period u kome su sinovi Israilovi i u političkom, i ekonomskom, a i u socijalnom pogledu bili u velikoj krizi. Sa jedne strane - nemilosrdna vlast u zemlji u kojoj su živjeli, sa druge strane - različita vjerska i sektaška razilaženja… U jednom ovako teškom metežu ljudi su, sasvim uobičajeno, nastojali pronaći put spasa.
Očekivani spasitelj bio je Isa Da bi njega i njegovu majku, hazreti Merjemu, predstavio svim sinovima Israilovim, Allah učinio je da Isa progovori dok je još bio u bešici, i na taj način je sinovima Israilovim obznanio da je stigao očekivani pejgamber. Na kraju su ga svi doživljavali kao nadu spasa.
Međutim, bilo je, naravno, i onih koji su iskazivali protivljenje Isau Pristalice ateističkog sistema tog vremena doživljavali su ga kao opasnost. Iz tog razloga su, odmah nakon što su saznali za Isaa krenuli u akciju i načinili planove za njegovu likvidaciju. Sva ova nastojanja bila su osujećena i osuđena na neuspjeh još u samom početku. Međutim, oni nikada nisu odustajali od ostvarenja tog cilja; predstavljali su jedne od najžešćih Isaovih neprijatelja tokom njegovog perioda poslanstva.
Uza sve to, oni koji su pokazivali protivljenje Isau nisu bili ograničeni samo na ateiste. Nakon što je počeo sa dostaljanjem Objave, većina jevrejskih svećenika tog perioda su, iz različitih razloga, zauzeli neprijateljski stav prema Isau A jedan od najbitnijih razloga tome je Isaov poziv da žive izvornu vjeru. I čim je počeo sa dostavljanjem Objave, optužili su ga za nastojanje da sruši njihovu vjeru. Međutim, ono čemu se uistinu protivio Isa bile su odredbe koje je svećenička jevrejska klasa naknadno uvrstila u vjeru. čineći dozvoljenim ono što im je bilo zabranjeno i zabranjenim ono što im je prethodno bilo dozvoljeno, sinovi Israilovi su u potpunosti degenerirali svoju izvornu vjeru. I, Allah im je, kao pejgambera, poslao Isa da bi dokinuo ove odredbe koje su oni uvukli u vjeru. On je svoj narod pozivao da se pridržavaju Indžila koji je potvrđivao prethodno objavljeni, izvorni Tevrat.
Ovu činjenicu Allah na slijedeći način saopćava u Kur’anu:
….i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg - zato se Allaha bojte i mene slušajte (Ali ‘Imran, 50). U jednom drugom ajetu Allah također, saopćava da je Indžil, sveta Knjiga objavljena Isau Knjiga koja je potvrđivala Tevrat objavljen prije njega, koja je predstavljala uputu vjernicima i koja je osigurala da oni naprave razliku između ispravnog i pogrješnog, dozvoljenog i zabranjenog:
Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali (Al-Ma’ida, 46).
Vodeći jevreji smatrali su prilično stranim ono što je objašnjavao Isa Pošto se Isa nije zadržavao na zakonima koji su postali tradicionalni, pozivao ih je u Allahovu jedinost, iskrenost, bratstvo i poštenje. Iz tog razloga, jevrejski narod, koji je bio suočen sa jednim novim poimanjem vjere koje je bilo izvan uobičajenog, prilično je bio zbunjen naspram onoga što je Isa objavljivao. U Kur’anu je na slijedeći način saopćena objava koju je svom narodu dostavljao Isa:
A kad je Isa očita znamenja donio, on je rekao: “Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte, Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je Pravi Put!” Ali su se stranke između sebe podvojile, pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore!
(Az-Zuhruf, 63-65). Ova neuobičajenost i iskrenost u Isaovom pristupu vjeri privukla je veliku pažnju naroda i vremenom je dolazilo do povećanja broja njegovih pristalica. Isa im je govorio da se približilo očekivano spasenje i da će uskoro izvojevati pobjedu.
Jevrejske tvrdnje o ubistvu Isaa
Tvrdnja Rimljana da su, razapinjanjem na križ, ubili Isaa nesumnjivo svima je poznata. Prema toj tvrdnji, Rimljani i jevrejski svećenici uhvatili su Isaa razapeli ga na križ i tako ga ubili. Upravo kršćanski svijet ovako prihvata ovaj slučaj, ali vjeruju da je, nakon smrti, Isa oživio i da se uzdigao u nebo. Međutim, pogledamo li u Kur’an, vidjet ćemo da se to nije tako desilo:
I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili (katelna) Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili (ma katelehu) ni raspeli (ma salebehu), već im se pričinilo (Ŗubbihe). Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili (ma katelehu). (An-Nisa’, 157) U nastavku navedenog ajeta, za Isaovu smrt se kaže slijedeće: Već ga je Allah uzdigao (refea) Sebi. - AAllah je silan i mudar (An-Nisa’, 158). Činjenica koju nam Kur’an saopćava sasvim je očita. Rimljani, koji su jevrejskim provociranjem pokušali ubiti Isaa nisu bili uspješni u tome. Kur’anska formulacija “već im se pričinilo”, korištena u navedenom ajetu, rasvjetljava ciljeli ovaj slučaj. Isa nije ubijen, Bog ga je uzdigao k Sebi! Osim toga, Allah također skreće pažnju na činjenicu da oni koji su nastupali sa tom tvrdnjom ne posjeduju saznanja o istini.
Kako se u Kur’anu objašnjavaju smrti pejgambera?
Analizom riječi koje se spominju u kazivanjima o smrti pejgambera i ajeta u kojima se govori o smrti Isaa doći će se do jedne veoma bitne činjenice u vezi sa smrću Isaa U ovom poglavlju ćemo se osvrnuti na značenja arapskih riječi kojima se u Kur’anu opisuju smrti Isaa i ostalih pejgambera i na koji su način korištene u kur’anskim ajetima.
Riječi koje se u Kur’anu koriste u vezi sa smrću ili ubistvom pejgambera, kao što ćemo to naknadno detaljno vidjeti, su uglavnom riječi “katele” (ubiti), “mate” (umrijeti), “haleke” (likvidirati, ubiti), “salebe” (razapeti). Međutim, za Isaa u Kur’anu se, korištenjem formulacije “a nisu ga ni ubili (ma katelehu) ni raspeli (ma salebehu)”, na jedan sasvim očit način naglašava da on nije ubijen ni na jedan način ubijanja. Saopćava se da je pokazan jedan nalik na Isaa a da je on uzdignut k Allahu A u suri Ali ’Imran se saopćava da će Allah Isau uzeti dušu i da će ga izdići k Sebi:
I kada Allah reče: “O, Isa, dušu će ti uzeti (muteveffijke) i k Sebi te uzdignuti (rafiuke) i spasit ću te od nevjernika i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta… (Ali ‘Imran, 55). Način upotrebe riječi koje se u Kur’anu spominju u značenju smrti i formulacije ’‘uzeti dušu’ iz sure Ali ’Imran su slijedeći:
1) TEVEFFA: UZETI DUŠU
Riječ “vefat”, koja se spominje u navedenom ajetu, dolazi u drugim značenjima osim u značenju smrti. Analiziranje ajeta sasvim jasno iznosi da Isa nije umro u općepoznatom značenju. U 117. ajetu sure Al-Ma’ida slučaj smrti se prenosi na slijedeći način:
“Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ‘Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo (teveffeyteni), Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.”
Arapska riječ, koja se spominje u aktualnom ajetu i koja se u mnogim prijevodima navodi u značenju “ubiti” ili “usmrtiti” izvedenica iz glagola “teveffa” i nema značenje smrti, već “uzimati dušu”. A Kur’an nam opet saopćava da uzimanje duše ne dolazi uvijek u značenju smrti. Ilustracije radi, u ajetu u kome se koristi riječ “teveffa” govori se o “uspavljivanju”, a ne smrti:
On vas noću uspavljuje (teveffakum) - a zna i šta ste preko dana griješili - zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrti. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti (Al-An’am, 60).
Riječ koja se u navedenom ajetu prevodi kao “uspavljivati” ista je kao i riječ koja se koristi u 55. ajetu poglavlja An-Nisa’. Dakle, u ova dva ajeta koristi se riječ “teveffa”. S obzirom da spavanje nije smrt, onda je sasvim očito da se riječ “teveffakum”, koja se koristi u navedenim ajetima, ne odnosi na smrt već da je treba prevoditi kao “Onaj ko noću uzima vaše duše”. Ista riječ se u narednom ajetu koristi na slijedeći način:
Allah uzima duše (teveffa) u času njihove smrti (mevt), a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru (el mevte), a ostavlja one druge do roka određenog… (Az-Zumar, 42). Kao što se razumije i iz prethodnog ajeta, Allah uzima duše onih koji spavaju, ali ih, do određenog roka, ponovo vraća onima kojima nije odredio da umru. Za ljude u ovakvom stanju ne može se reći da su mrtvi u općepoznatom značenju te riječi. Samo se nalaze u jednoj drugačijoj dimenziji, gdje im se privremeno duša odvaja od tijela. A prilikom buđenja duša im se ponovo vraća u tijelo.
U tefsiru poznatog turskog alima prof. dr. Süleymana Atesa se, također, riječ “teveffa” objašnjava na slijedeći način:
Prema onima koji kažu da se riječ ‘teveffa’ koristi u značenju ‘sna’ – a većina je tog stajališta – prijevod ajeta je u značenju “uspavat ću te”. Na kraju, možemo reći da je, ulaskom u jedno stanje nalik snu, Isa uzdignut ka Allahu da to nije uobičajeno stanje smrti i da je jedino riječ o jednom odvajanju iz ove uobičajene dimenzije živih bića. (Allah je Onaj koji najbolje zna.) (Prof. Dr. Süleyman Ates, Yüce Kur’an’in Cagdas Tefsiri, Tom 2, Str.: 49-50)
2) KATELE: UBITI
Riječ koja se u Kur’anu generalno koristi u kontekstu objašnjenja smrti je arapski glagol ’‘katele’’, koji dolazi u značenju ’‘ubiti’’. Glagol ’‘katele’’ se u suri Al-Mu’min koristi na slijedeći način:
“Pustite vi meni” - reče faraon - “da ubijem Musaa (aktul), a on neka traži pomoć od Gospodara svoga…
(Al-Mu’min, 26). Formulacija ’‘da ubijem Musaa’’ je prijevod originala koji glasi ’‘aktul Musa’’, što je izvedenica od glagola ’‘katele’’. A u drugom ajetu se isti glagol koristi na slijedeći način:
…i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali (yaktulune)… (Al-Baqara, 61).
Riječ ’‘ubijali’’, koja se spominje u ajetu, je prijevod ’‘yektulune’’ i opet je to izvedenica glagola ’‘katele’’. A, kao što je to jasno izraženo i u prijevodu, dolazi u značenju ’‘ubiti’’.
U narednim ajetima, u kojima se saopćavaju smrti pejgambera, istaknut je način upotrebe glagola ’‘katele’’. Sve riječi čiji su originali naznačeni u zagradama imaju zajednički korijen ’‘katele’’:
…Naredit ćemo Mi da se pribilježi ono što su oni rekli, kao i što su, ni krive ni dužne, vjerovjesnike ubijali (katlehum)… (Ali ’Imran, 181)
…I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali (taktulune). (Al-Baqara, 87)
…Reci: “Pa zašto ste još davno neke Allahove vjerovjesnike ubili (taktulune), ako ste vjernici bili?‘’ (Al-Baqara, 91)
Onima koji ne vjeruju u Allahove dokaze i koji su vjerovjesnike, ni krive ni dužne, ubijali (yaktulune), a ubijaju (yaktulune) i ljude koji traže da se postupa pravedno, navijesti bolnu patnju. (Ali ’Imran, 21)…pa zašto ste ih, ako istinu govorite, ubijali (kateltumuhum)?” (Ali ’Imran, 183)
…ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti (leaktulenneke)!”… (Al-Ma’ida, 27)
“I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ (taktuleni), ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem (aktuleke)… (Al-Ma’ida, 28)
Ubijte (uktulu) Jusufa ili ga u kakav predio ostavite… (Yusuf, 9)
I žena faraonova reče: “On će biti radost i meni i tebi!
Ne ubijte ga (la taktulu)… (Al-Qasas, 9)
“O Musa,” - reče - “glavešine se dogovaraju da te ubiju (li yaktulu)… (Al-Qasas, 20)
Odgovor naroda njegova bijaše: “Ubijte ga (uktuluhu) ili spalite!”… (Al-’Ankabut, 24)
3) HALEKE: UMRIJETI
Druga riječ koja se u Kur’anu koristi u značenju smrti je glagol “haleke”. Riječ ’‘haleke’’ se u Kur’anu koristi u značenjima “umrijeti, poginuti”. Ilustracije radi, u 34. ajetu sure Al-Mu’min se koristi na slijedeći način:
A kad je on umro (haleke), vi ste rekli: ‘Allah više neće poslije njega poslati poslanika!’… (Al-Mu’min, 34).
Formulacija iz ajeta, koja je prevedena sa ‘kad je umro’, na arapskom glasi ‘iza heleke’ i, dakle, također ima značenje ‘umrijeti’.
4) EL-MEVTE: SMRT
Druga riječ koja se u Kur’anu koristi u vezi sa smrću pejgambera je riječ ‘el-mevte’. Glagol ‘mate’ se u Kur’anu koristi u značenju ‘umrijeti’. Jedan od tih glagola koristi se u suri Saba’, u vezi sa Sulejmanom:
A kad smo odredili da umre (el mevte), crv koji je bio rastočio štap njegov - upozorio ih je da je umro (mevtihi)… (Saba’, 14). Drugi glagol istog korijena koristi se u kontekstu Jahjaa:
I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro (yemutu) i na dan kad bude iz mrtvih ustao! (Maryam, 15). Glagol iz ajeta koji se prevodi sa ‘umro’ je arapski glagol ‘yemutu’. Ista riječ koristi se i u ajetima koji govore o smrti Jakubu U suri Al-Baqara navedena riječ koristi se na slijedeći način: Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas (elmevte) došao i kada je sinove svoje upitao… (Al- Baqara, 133). Riječ ‘el-mevte’ koja se spominje u navedenom ajetu takođet potječe od istog korijena i ima značenje ‘smrti’.
A u jednom ajetu, u vezi sa Muhammedom istovremeno se koriste glagoli i ‘katele’, a i ‘mate’:
Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro (mate) ili ubijen bio (kutile), zar biste se stopama svojim vratili?… (Ali ’Imran, 144). Riječ ‘mevt’ koja dolazi od korijena ‘mate’ (umrijeti) se opet spominje i u drugim ajetima koji isto tako govore o smrtima poslanika:
…“Kamo sreće da sam ranije umrla (mittu) i da sam potpuno u zaborav pala!” - uzviknu ona (Maryam, 23).
Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan (elhulde); ako ti umreš (mitte), zar će oni dovijeka živjeti? (Al-Anbiya’, 34).
(Ibrahim:) “(On je onaj) koji će mi život oduzeti (yumituni), i koji će me poslije oživjeti.” (Aš-Šu’ara’, 81).
5) HALID: BESMRTNI
Što se tiče druge riječi zastupljene u Kur’anu, koja nije glagol u direktnom značenju ‘umrijeti’ ili ‘ubiti’, je riječ ‘halid’, koja izražava ‘besmrtnost’. Riječ ‘halid’, dakle, ima značenje ‘trajnosti’, ‘vječnosti’, ‘besmrtnosti’. Riječ ‘halid’ se u suri Al-Anbiya’ koristi na slijedeći način:
Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni (halidiyne) bili (Al-Anbiya’, 8).
6) SALEBE: RASPETI
Druga riječ koja se, prilikom objašanjavanja smrti pejgambera, koristi u Kur’anu je i glagol ‘salebe’ (raspeti). Glagol ‘salebe’ dolazi u značenjima kao što su “objesiti, raspeti na križ i pogubiti”. Ovaj glagol se na slijedeći način koristi u Kur’anu:
…A nisu ga ni ubili ni raspeli (ma salebu)… (An-Nisa’, 157)
…jedan od vas će gospodara svoga vinom pojiti, a drugi će raspet biti (yuslebi)… (Yusuf, 41)
Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti (yusallebu)… (Al-Ma’ida, 33)
Izodsijecat ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda će vas sve razapeti (usallibennekum)! (Al-A’raf, 124)
…(faraon:) “… ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti (usallibennekum)…‘’ (Ta-ha, 71)
…Viknu faraon: “…poodsijecat ću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati Kao što se vidi iz navedenih ajeta, smrt Isa i smrti ostalih pejgambera se formuliraju međusobno veoma različitim riječima, glagolima. U kur’anskim ajetima Allah saopćava da Isa nije ubijen, razapet, da je ljudima pokazan neko nalik njemu, da ga je usmrtio (odnosno, da mu je, kao u snu, uzeo dušu) i da ga je uzdigao k Sebi. Dok se za Isaa koristi glagol ‘teveffa’, koji dolazi u značenju ‘uzeti dušu’, za druge pejgambere se koriste formulacije ‘katele’ ili ‘mevt’ koje izražavaju uobičajeno usmrćivanje. A sve ove činjenice nas još jednom upućuju na izuzetnost stanja Isa Na kraju, možemo reći da je, ulaskom u jedno stanje nalik snu, Isa uzdignut ka Allahu da to nije uobičajeno stanje smrti i da je jedino riječ o jednom odvajanju iz ove uobičajene dimenzije živih bića. AAllah je Onaj koji najbolje zna.
Da riječ “vefat”, koja se spominje u navedenom ajetu, dolazi u drugim značenjima osim u značenju smrti, vidjet ćemo u narednim poglavljima. A drugi dokaz koji skreće pažnju na ovo pitanje jesu formulacije koje se u Kur’anu koriste u kontekstu smrti ostalih poslanika. Formulacije koje se u Kur’anu koriste za smrt ili ubistvo poslanika veoma su jasne. Ilustracije radi, u 155. ajetu sure An-Nisa’ vidimo sasvim očit primjer toga: “Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali…” Međutim, korištenjem jedne veoma nedvojbene formulacije “a nisu ga ni ubili ni raspeli” u Kur’anu se naglašava da Isa ni na kakav način nije ubijen.
